Velike stvari nastaju iz malih ideja

Volvo EX30 Single Motor Extended Range Ultra

         Volvo EX30 je jedan od najzanimljivijih električnih automobila na tržištu, a mi smo testirali verziju s jednim motorom i baterijom produljenog dometa.

         Volvo je prije izvjesnog vremena odlučio sve karte staviti na električnu mobilnost: nakon 2030. godine prodavat će samo vozila na struju. A koliko su to ozbiljno shvatili pokazali su automobilom koji će u bliskoj budućnosti postati njihov volumenski model unutar EV serije – to je Volvo EX30, potpuno električni kompaktni SUV koji će pridonijeti postizanju ciljeva koje je postavio švedski brend u pogledu ekološke održivosti.

         Izvršni direktor Volva, Jim Rowan je “kum” modela EX30, jer je sudjelovao u svim fazama razvoja i budno pratio napredovanje projekta. Švedska centrala ističe da je EX30 najmanji SUV u Volvo gami, ali i najekološkiji automobil koji su ikada proizveli. No, to je samo jedna strana medalje. Druga govori kako je EX30 najbrži Volvo ikad: verzija Twin Motor Performance sa svojih 428 KS ubrzava od 0 do 100 km/h za samo 3,6 sekundi. Doista, velike stvari proizlaze iz malih ideja – to je temeljna odrednica Volva EX30.

         Osim prepoznatljive “obiteljske linije” koja na prije neviđen način dočarava tipične stilske značajke tvrtke, s LED prednjim svjetlima koja projiciraju takozvani Thorov čekić, Volvo EX30 zadivljuje i nekonvencionalnom unutrašnjosti. Ovdje poslovični skandinavski minimalizam dolazi do svog maksimalnog izražaja i može se izravno osjetiti i doživjeti. Primjerice, umjesto nekoliko zvučnika EX30 ima soundbar u podnožju vjetrobrana, poput onih koje postavljamo ispred televizora – moramo priznati da ova inovacija zvuči dobro i kao takva nam se svidjela.

         “Ispeglan” interijer također je ugodan oku i čini da se putnička kabina doima većom. Temeljna ideja dizajnera bila je do krajnosti optimizirati “namještaj” i kontrole za upravljanje vozilom, a to su postigli dramatičnom redukcijom individualnih komponenti. Međutim, to od vozača zahtijeva odustajanje od ustaljenih klišeja korištenja vozila i povećanu mentalnu aktivnost tijekom vožnje. Navedimo nekoliko primjera: tipke podizača stakala nisu na vratima nego na središnjem naslonu za ruke (koji skriva i klizni pretinac), ali postoje svega dvije tipke, za lijeva i desna stakla. Odabir prednjih ili stražnjih vratiju vrši se senzorom osjetljivim na dodir. Zvuči komplicirano, ali mišići desne šake relativno brzo memoriraju neophodne postupke za rukovanje ovakvim “inovacijama”. Nadalje, gotovo sva funkcionalnost vozila odvija se putem velikodušnog 11-inčnog središnjeg zaslona osjetljivog na dodir, mudro podijeljenog u pet tematskih cjelina kako bi se korisnik lakše snašao. Logika izbornika slična je onoj kod pametnih telefona što ne čudi: operativni sustav temelji se na Androidu i iskorištava Googleov potencijal.

         Središnji tablet je, poput upravljača, organski dio vozila. Navigacija između zaslona je tečna, ali nema mjesta za velike prilagodbe i nisu sve funkcije lako dostupne, naprosto zato jer ih je puno. Čak je i podešavanje vanjskih retrovizora digitalizirano. Možda je pri razvoju inženjerima ostavljeno previše prostora za “igru” pa su neke stvari izmakle kontroli. Primjerice, za otvaranje poklopca običnog pretinca za rukavice također morate tipkati po zaslonu… u prvi mah je sve to prilično efektno i ekstravagantno, no nismo sigurni koliko bi nam se dopalo na dugi rok, jer takve neobičnosti nedvojbeno usporavaju svakodnevno korištenje automobila. Tijekom vožnje moraju se uzeti u obzir distrakcije, čak i kod trivijalnih radnji poput paljenja svjetala za maglu ili podešavanja glasnoće radija. S druge strane, najveći učinci ovako odlučnog minimal-dizajna očituju se prije svega u nižim industrijskim troškovima, a i planet bi trebao biti zahvalan, jer se u fazi proizvodnje troši manje materijala i općenito resursa nego inače, a dobar dio njih je ionako recikliran (25% aluminija i 17% čelika i plastike).

         Ostavljajući po strani softver i vraćajući se hardveru, Volvo nas dočekuje s udobnim, dobro oblikovanim i široko podesivim prednjim sjedalima, kao i raskošnom količinom prostora s obzirom na dužinu vozila (423 cm). Drugi red je bliže ekonomskoj klasi, s koljenima blizu prednjih naslona i bez središnjeg otvora klima uređaja. Mjesta za prtljagu ima dovoljno. Prtljažnik je kapaciteta 400 litara i raspolaže korisnim dvostrukim dnom, a našlo se prostora i za takozvani “frunk” (front trunk) – maleni zatvoreni prtljažnik ispod prednjeg poklopca, uz motor, što je zgodan prostor za spremanje kabela za punjenje i još poneku neophodnu sitnicu.

         No, kako se EX30 vozi? Ukratko, izvrsno! Auto nije velik, ali je masivan i jako je dobro “zalijepljen” za cestu. Snaga elektromotora je enormna i omogućuje ultra-sportska ubrzanja. Pri ubrzanju vozač može iskusiti potisak u leđa gotovo kao kod superautomobila – to je vrlo zanimljiva i mnogima draga “nuspojava” koju s električnim automobilima dobivamo takoreći gratis. Kad govorimo o upravljanju, ono je vrlo izravno i uvijek ostaje lagano, posebno u verziji s jednim motorom, koja manje opterećuje prednji kraj. Skretanje u zavoje je precizno i hitro, a automobil prati zadanu putanju s vrlo visokim stupnjem prianjanja, pogotovo ako je opremljen velikim naplatcima, poput testiranog primjerka. Sve to vrijedi na kvalitetnoj, glatkoj podlozi, ali EX30 se ne buni ni na lošim cestama. Isprobali smo ga i po katastrofalnom asfaltu išaranom zakrpama gdje se cijelo vozilo doimalo monolitno čvrstim. Posebno hvalimo stražnji ovjes koji koristi rafinirani multilink s pet spojnih elemenata (poluga) koje samostalno podešavaju putanju i smanjuju mogućnost zanošenja. To je važno kod brze vožnje kroz zavoje, posebice pri nailasku na neravninu ili sklisku podlogu, te pri naglom kočenju i ubrzavanju. EX30 se dobro nosi s raznim neravninama, bitno bolje nego prosječan kompakt današnjice. Pogon na stražnje kotače povećava užitak u vožnji i pomaže u zatvaranju krivocrtne putanje, naravno pod budnim okom odlično kalibrirane elektronike. Ipak, pripazite da ne pretjerate s papučicom gasa: zalihe energije tada se tope kao arktički led, a i oprezno vozeći primijetili smo da je tvornički domet deklariran optimistično, kao kod svih e-automobila – mi smo ostvarili dvadesetak posto nižu autonomiju kada nas je Volvo upozorio da je vrijeme za nadopunu baterije.

         Na kraju, o cijenama. Ulaznica u atraktivan klub električnih Volvo automobila stoji 37.569 eura, a testirani primjerak s Extended Range baterijom i bogatim paketom opreme Ultra košta 48.892 eura (cijene su do registracije, bez poticaja).

Tehnički podaci: Volvo EX30 Single Motor Extended Range Ultra

Foto: Mikloš Lang