Jedna posve druga priča

Renault Clio esprit Alpine E-Tech 160

Foto: Mikloš Lang

Novi Clio je veći i agresivniji, a u ovoj hibridnoj verziji karakter mu je prije svega – sportski.

Odlaskom odjela Renault Sport u povijest, izgubili smo i kultne Renault R.S. modele. U ono zlatno doba ‘oktanske’ auto-industrije, oznaka R.S. krasila je generacije ekstremno brzih Meganea, Clija, pa i poneki Twingo. Bili su to vozački strojevi, stvoreni za iskusne pilote i entuzijaste. Tijekom godina, imali smo privilegiju isprobati cijelu R.S. ergelu, a ta iskustva zauvijek će ostati pohranjena u osobnom automobilskom pamćenju.

Nekadašnju ulogu Renault Sporta preuzeo je Alpine, zadužen za sportsko dotjerivanje serijskih Renaulta, makar u bitno skromnijem opsegu. No, dio R.S. nasljeđa organski se prelio i na samu marku Renault, koja novije modele dizajnira u izrazito sportskom i prilično agresivnom tonu. Clio šeste generacije najbolje ilustrira tu transformaciju – ima izgled ‘brzog automobila’, s usisnikom na njušci koji podsjeća na F1 bolide.

Svjetla s trodimenzionalnim efektom kao da se odvajaju od karoserije. Prednji farovi prenose snažnu animalnu notu – s pogledom grabežljivca – dok oštro podrezan rep s diskretno upuštenim stražnjim svjetlima asocira na Ferrarijev SUV. Sve u svemu, Novi Clio je sjajan primjer vrhunskog industrijskog dizajna, s detaljima od kojih doslovce zastaje dah.

Putnička kabina je moderna i ugodna – prostrana sprijeda i adekvatna straga, uz naglašeno sportsku, nisku poziciju sjedenja. U drugom redu nema puno mjesta za noge, tek dovoljno za glavu, a nedostaju i stropne ručke. Clio VI temelji se na provjerenoj CMF-B platformi prethodnika, s međuosovinskim razmakom produljenim na 259 cm (+1 cm) te širim tragovima kotača (4 cm sprijeda i 1 cm straga).

Prtljažnik je solidan – testirana hibridna izvedba (zbog baterije u dnu) ima 309 litara. Spomenimo i ovo: automobil koji smo vozili imao je rezervni kotač za privremenu upotrebu smješten u dno prtljažnika. Korisna je to opcija i smatramo da vrijedi svojih 200 eura nadoplate, ali dodatno smanjuje realni obujam prtljažnika – na 254 litara.

Isprobali smo top izvedbu esprit Alpine, čiji je interijer presvučen plemenitim materijalima. U tome prednjače profilirana sjedala u kombinaciji finog tekstila, alkantare i eko kože, naglašena dekorativnim šavovima, stiliziranim slovom A kao simbolom Alpinea te ekskluzivnim etiketama.

Upravljač i armaturna ploča također su obloženi alkantarom, ali i mat-aluminijskim umetcima, djelomično s efektom ‘burnt-titaniuma’ oko bočnih ventilacijskih otvora – što je reminiscencija na ‘zagorene’ završetke inox ispušnih cijevi kod trkaćih vozila. Nažalost, nije se štedjelo na piano laku, ima ga previše! Ipak, sve skupa djeluje vrlo ukusno i efektno, šaljući jasnu poruku kako je ovo sportska izvedba Clija – i to nisu prazna obećanja.

Ispod poklopca motora krije se E-Tech evolucija. Clio 160 ima poboljšanu verziju potpunog hibrida – 1,6-litreni atmosferski benzinac iz prethodnika (94 KS) zamijenjen je većim, 1,8-litrenim strojem od 109 KS. Elektromotor je ostao isti (36 kW), ali se sada napaja iz veće baterije od 1,4 kWh (prije: 1,2 kWh). Dva motora mogu raditi neovisno ili zajedno, a ukupna sistemska snaga je 156 KS (naprema 143 KS kod starog 1.6 E-Techa).

Izbor benzinskog motora veće radne zapremine donosi izdašniji okretni moment u zahtjevnim uvjetima, poput vožnje uzbrdo, kada baterija možda nema dovoljno kapaciteta za puni električni potisak. Renault je dotjerao i svoj specifični robotizirani mjenjač kako bi bio responzivniji i nosio se s povećanom snagom. Sama ručica mjenjača sada je smještena na stupu upravljača, iznad ručice brisača. Sustav je u potpunosti automatiziran i ne nudi mogućnost ručnog odabira stupnjeva – o svemu ovdje odlučuje ‘mozak’ automatike.

U vožnji se odmah primijeti veća uglađenost i bolji balans pogonskog sustava. Prijelazi između dvaju motora su manje primjetni, a razvijanje snage pri ubrzanju znatno fluidnije. Vožnja je uglavnom tiha, izuzev trenutaka kada se benzinski motor zavrti u visoke okretaje, na što vozač – zbog prirode mjenjača – nema izravan utjecaj.

Odziv gasa je trenutan, kalibracija servo upravljača solidna, a ovjes čvrst – idealan za precizno vođenje u zavojima i brze manevre uz dinamične izmjene ubrzanja i kočenja. Upravo je u ovjesu najizraženije sačuvana baština davnih R.S. modela. Logično, jer kvaliteta podvozja ne ovisi o vrsti pogona, već o inženjerskoj filozofiji. Ne očekujte tipičnu francusku mekoću, već izvrsno ponašanje u zavojima uz minimalno naginjanje karoserije, gdje granica proklizavanja počinje daleko izvan zone u kojoj vozač već prilično uživa u brzini. O potencijalu pogona najbolje govori lakoća kojom Clio stiže do 180 km/h (elektronski ograničene najveće brzine), gdje blokada vrlo osjetno stopira daljnju akceleraciju. Dojam je da auto može i želi puno brže.

Vozeći ga otvorenom cestom, Clio se pokazao podatnim i stabilnim te dinamičnim i zabavnim. Na brzim dionicama, međutim, u trenucima kada se automatika ponekad ‘zamisli’ prije nego što reagira, poželjeli smo ručno odabrati stupanj prijenosa – nažalost ta opcija kod ovog Multi-mode mjenjača nije dostupna.

Na kraju testa, putno računalo prikazalo je prosjek od 5,4 l/100 km, što je iznimno povoljan rezultat za ovako potentan gradski subkompakt. E-Tech 160 motor može se kombinirati i s nižim paketima opreme (Evolution i Techno), dok se vizualno atraktivan paket esprit Alpine može naručiti i uz druge motorizacije (TCe 115 EDC i Eco-G 120). Clio možda više ne nosi R.S. oznaku, ali uz pomoć Alpinea Renault je stvorio automobil koji vozaču mami osmijeh na lice, bez kompromisa prema svakodnevnoj upotrebljivosti.

Tehnički podaci: Renault Clio esprit Alpine E-Tech 160