Umjesto Cappuccina – Mokka sa šlagom!

Opel Mokka Ultimate 1.2 Turbo Hybrid

Foto: Mikloš Lang

Testirali smo top-izdanje hibridne verzije Opelovog urbanog crossovera.

Kupci koji u Opelov salon dođu po Corsu, nerijetko kući odvezu Mokku – percepcija veće protuvrijednosti uz tek marginalno višu cijenu pouzdano mijenja inicijalne planove mnogih ljubitelja njemačke marke. Zanimljiv dizajn s naglašenim odbojnicima te prepoznatljiva, kratka i visoka silueta – uz znakovit “pogled” kroz vizor – i dalje privlače pozornost kupaca. Mnogi zato Corsu ostavljaju po strani i sjedaju za upravljač urbanog crossovera Made in Opel.

Nimalo iznenađujuće, jer je Opel Mokka u trenutku premijere vizualno bila ispred svog vremena, pa i šest godina nakon lansiranja plijeni svojom dinamičnom pojavom. Budući da za većim estetskim zahvatima nije bilo potrebe, lanjski redizajn donio je tek diskretno kozmetičko dotjerivanje. Vanjske promjene su minimalne i uglavnom koncentrirane na prednji kraj. U središtu piano-crne maske (Opel Vizor) sada se nalazi oštrije i modernije stilizirana legendarna munja, a linearna dnevna svjetla sekcionirana su u tri segmenta – markantan detalj koji se ponavlja i na stražnjim svjetlosnim sklopovima.

Više noviteta skriva putnička kabina, obložena uglavnom tvrdom, ali na dodir ugodnom i dobro spojenom crnom plastikom. Budući da se digitalni servisi razvijaju brže od same autoindustrije, ovaj je redizajn bio idealan trenutak za implementaciju nove multimedije, preuzete iz Jeepa Avengera, s kojim Mokka dijeli bitne mehaničke temelje – s obzirom na to da su obje marke dio mega-grupacije Stellantis.

Mokka ima 10-inčni središnji zaslon blago zakrenut prema vozaču, koji u paru s jednako velikom digitalnom instrumentnom pločom djeluje vrlo profesionalno. Cijeli postav nije nakićen niti predizajniran, već svrsishodno izveden i strogo informativan. Sve skupa izgleda vrlo ozbiljno – onako, baš njemački – uz visoku rezoluciju grafike, moderne ikone i dobar odziv na dodir. Međutim Opel je, za razliku od nekih drugih marki iz Stellantisa, zadržao klasične fizičke kontrole klime. To je ogroman sigurnosni i ergonomski plus i mora se spomenuti.

Vozač i suvozač sjede vrlo udobno u tradicionalno kvalitetnim Opelovim sjedalima širokih mogućnosti podešavanja, dok se vozač nalazi za novim upravljačem koji je možda zericu prevelik, ali podesiv u iznimno širokim granicama. I dok sprijeda vladaju ergonomski uvjeti gotovo iz C-SUV segmenta, drugi red je “drugi razred” – tu se otkriva Mokkina povezanost sa subkompaktnim B-segmentom.

Uska stražnja vrata otvaraju put do skromne stražnje klupe koja od viših osoba traži određene kompromise po pitanju prostora za koljena i glavu. Nije to ništa neočekivano, već naprosto inherentna karakteristika B-SUV modela, što nas opet vraća na visok komfor prednjih sjedala, svakako izvan standarda ove klase. Široka prtljažna vrata skrivaju korektan prostor s relativno visokim utovarnim pragom, osnovnog kapaciteta 350 litara, koji sklapanjem naslona raste na 1.105 litara. Hibridna baterija je smještena ispod vozačevog sjedala, čime je sačuvana puna zapremnina prtljažnika.

Pored revizije interijera, i motori su usklađeni s aktualnim emisijskim normama (Euro 6e). Imaju drukčiju administrativnu deklaraciju snage pa je hibridna izvedba, ona koju smo testirali, “ojačala” na 145 KS (prije je imala 136 KS). Nije u pitanju mehaničko pojačanje samog motora, već Stellantisov (samim time i Opelov) novi način homologiranja ukupne sistemske snage hibrida. Rezultat je to sinergijskog zbroja snage 1.2 Turbo motora (136 KS) i elektromotora (21 KS).

Prva i najbitnija tehnička inovacija ovog hibrida tiče se temeljito revidiranog 1.2 PureTech agregata koji se tehnički prilično razlikuje od starog benzinca sa 130 KS. Ovaj je motor prilagođen hibridnom radu pa koristi učinkovitiji Millerov ciklus i – što je ključno za kupce novih, ali i budućih rabljenih primjeraka – ima razvodni lanac umjesto problematičnog zupčastog remena, čime su eliminirani konstrukcijski minusi iz prošlosti. Ova evolucija nije Opelov tehnološki izum, već strateška prilagodba koju je inicirao Stellantis, kako bi osigurao dugoročnu pouzdanost PureTech motora u svim modelima koji ga koriste, a njih doista nije malo.

Opelov gradski crossover s mjesta kreće bešumno, u električnom načinu rada, i tako nastavlja voziti sve do otprilike 30 km/h – pod uvjetom da je baterija (koja se automatski regenerira tijekom usporavanja i kočenja) dovoljno napunjena. To pozitivno utječe na potrošnju koja je na kraju našeg testa iznosila 6,1 l/100 km, i to uz pretežni udjel autoceste od oko 70 posto.

Za urbani SUV ovog kalibra i dinamike to je izvrstan rezultat, uz opasku da oštrijom vožnjom žeđ motora tek marginalno raste. Na duljim relacijama gotovo je nemoguće potrošiti više od 6,5 l/100 km, ali efikasan hibridni sklop iskusnom vozaču daje priliku za spuštanje prosjeka i ispod 5 litara. Takav učinak donedavno je bio apsolutno nezamisliv bez dizelskog motora.

Izvan sfere ekonomičnosti, sveukupni dojam za upravljačem svodi se na to da je Opel Mokka u vožnji spontana i dinamična (osobito u Sport modu), pri čemu ostaje čvrsto “zalijepljena” za cestu. Automobil je okretan, a hibridni sustav ga čini brzim, što potvrđuje podatak o gotovo sportskom ubrzanju do 100 km/h (8,2 s) te vrtoglava maksimalna brzina od 209 km/h. U Mokki radi dosad najbolja verzija Stellantisovog mjenjača s dvostrukom spojkom – brz je i responzivan (opet, osobito u Sport modu), s glatkim izmjenama stupnjeva i besprijekornim prijelazima iz električnog u benzinski način rada.

Upravljač je u gradu lagan, a na otvorenoj cesti – zahvaljujući i kvalitetnim Good Year gumama – vrlo precizan. Ipak, sportska nota i atraktivni 18-inčni naplatci paketa Ultimate uzimaju svoj danak na komforu, pa ovjes na neravnine zna odgovoriti grubo.

Uz kompletiranu recenziju Mokke, slijedi pitanje kome je ona namijenjena. Zbog skromnije stražnje klupe i čvršćeg ovjesa, Mokka Ultimate Hybrid očito neće biti primarni obiteljski automobil za duge godišnje odmore, već sjajan lifestyle crossover. Predstavlja idealan iskorak za one koji prerastaju klasičnu gradsku klasu i traže upečatljiv nastup, povišenu poziciju i bogatu opremu, a da pritom zadrže kompaktne gabarite i lakoću manevriranja.

Opremljen živahnim hibridom i sjajnim mjenjačem savršeno pogađa pragmatične kupce koji žele uvjerljive performanse i dizelski skromnu potrošnju, ali bez obveza prema električnim punjačima. Za sve one koji su spremni platiti vrh ponude za atraktivan dizajn i sofisticiran pogonski sklop, a nije im bitan komfor u “drugom razredu”, Mokka se nameće kao vrlo logičan odabir.

I mada je testno vozilo s paketom Ultimate aktualni top-model, raskošna opremljenost razumljivo sa sobom nosi i višu cijenu. Stoga pogledajmo što nude pristupačniji paketi, s naglaskom na početni model koji se kod nas trenutačno oglašava uz parolu “Cappuccino ili Mokka” – za samo 5 eura dnevno.

Zove se Edition i serijski donosi kompletan Pure Panel digitalni kokpit koji smo ranije opisali, puni ADAS paket sigurnosnih asistenata, automatsku klimu, automatska LED svjetla, ambijentalno osvjetljenje podnice, stražnje parkirne senzore i kotače od 16 inča. Košta 21.890 eura (1.2 Turbo od 136 KS), odnosno 24.890 eura (1.2 Turbo Hybrid s automatskim mjenjačem).

Sljedeća je Mokka GS, koja na to dodaje 17-inčne alu-naplatke, dvobojnu karoseriju s krovom u crnoj boji, dodatno zatamnjena stražnja stakla i još nekoliko “šminkerskih” detalja. Mokka GS je svega 800 eura skuplja od istovjetno motorizirane Mokke Edition, ali je čak 2.000 eura pristupačnija od ekvivalentne izvedbe Ultimate.

Prema našem mišljenju, s paketom GS dobivate najviše za svoj novac, uključujući odlične PureTech motore nove generacije, sjajne performanse i – izaberete li hibrid – izvrstan automatski mjenjač. Najviši paket Ultimate samo dodaje šlag na ionako slasnu tortu – ili na Cappuccino, ili na Mokku, kako vam drago.

Tehnički podaci: Opel Mokka Ultimate 1.2 Turbo Hybrid