Fiat Grande Panda MHEV La Prima
Foto: Mikloš Lang
Panda je narasla i odrasla – ne samo u centimetrima, već i u ambicijama.
Fiat Panda je jedan od onih rijetkih modela koji su prerasli u instituciju i postali nacionalno blago ne samo Italije nego i čitavog auto-svijeta. Proizvodi se neprekidno već 46 godina (od 1980.) i, poput ostalih automobilskih ikona, generacije se rijetko smjenjuju. Potvrđuje to i legendarna prva generacija Pande, koja je poživjela neuobičajeno duge 23 godine. Drugi Fiatovi modeli dolazili su i odlazili, a Giugiarova originalna Panda ostajala je ista – jednostavna, kutijasta i genijalna.
Pandi druge generacije (2003.–2012.) Fiat je prvo dao službeno ime Gingo, da bi ubrzo bila preimenovana u Pandu zbog prevelike sličnosti u zvučnosti prvotnog imena s Twingom. Usput budi rečeno, Fiat bi se trebao duboko, duboko zahvaliti Renaultu što je uložio prigovor! Moramo priznati da nam ovaj dio torinske povijesti nazivlja modela ni danas, toliko godina kasnije, nije jasan; pitamo se što se to događalo u Fiatovu odjelu marketinga? Što se to jelo, pilo i, možda najvažnije, pušilo na porođajnom slavlju druge generacije? Kako bilo, nakon dvostrukog krštenja Panda II imala je privilegiju postati čak i Europski automobil godine.
Treća generacija (od 2011. do danas) još je aktualni model, koji se odnedavno službeno zove Pandina kako bi se razlikovao od nasljednika. A nasljednik, koji to zapravo i nije jer je znatno veći od Pandine, prikazan je 2024. godine. Riječ je, dakako, o Grande Pandi, prvom modelu razvijenom pod okriljem koncerna Stellantis.
Stellantis grupa nastala je 2021. godine fuzijom PSA i FCA, a odmah po spajanju počelo se s radom na novoj Pandi. Ideja je bila stvoriti globalni automobil na tzv. Smart Car platformi koju Grande Panda dijeli s novim Citroënom C3. Automobil je premijerno predstavljen u ljeto 2024. (na 125. godišnjicu Fiata), a serijska proizvodnja i prava tržišna ofenziva krenuli su početkom 2025. godine.
Razvojna filozofija nove Pande ostala je vjerna načelu “manje je više”. Dizajn vješto reinterpretira Giugiarove linije kultnog originala, kako izvana tako i iznutra, integrirajući prepoznatljiv spoj kvadrata i kruga – estetski potpis koji se ovdje vraća u punom sjaju. Rezultat je moderan digitalni retro-futurizam, inspiriran originalom iz 1980-ih.
Panda je uvijek bila pristupačno sredstvo za masovnu motorizaciju – više alat nego automobil koji kupuju emocije. No upravo je kroz tu svakodnevnu uporabnost i suzdržanost, paradoksalno, s vremenom postajala nezamjenjiv suputnik svojim vlasnicima. U tom znaku Fiat je sada dodao i električnu izvedbu Grande Panda Elettrica, zamišljenu kao jedan od najpovoljnijih EV modela na tržištu. Lišena je suvišnog luksuza, ali opremljena pametnim rješenjima, poput integriranog kabela za punjenje ispod prednje maske.
Još jedna zanimljivost: Grande Panda u startu uopće nije bila dostupna kao klasični benzinac, već isključivo kao blagi hibrid s automatskim mjenjačem te kao spomenuti EV. Sama ta činjenica naizgled prkosi temeljnom postulatu Pande kao “simpatičnog automobilskog minimuma” – jer hibridni sklop i automatika izlaze iz okvira njezine spartanske genetike, a da o čistoj struji i ne govorimo.
Pri tome, naravno, ne zaboravljamo da je Panda desetljećima postojala i kao moćni 4×4 terenac koji je ispisao vlastitu povijest – dakle i prije je znala biti puno više od automobila osnovnih mogućnosti i cijene. No bila je to opcionalna nadogradnja na onaj bazični, skromni minimum koji se neusporedivo masovnije prodavao i suštinski definirao Pandinu iskonsku osobnost.
Vrativši se problematici koju bi Talijani elegantno opisali riječima “solo come ibrida?” – samo kao hibrid? – povijest se još jednom pobrinula da stvari sjednu na svoje mjesto. Naime, krajem 2025. godine, nakon što je postalo jasno da je automatski mjenjač prevelika ekskluziva, odnosno prestrma barijera za pravu Pandinu publiku, Fiat je popustio. Uz hibridnu, napokon je potvrđena i toliko željena osnovna verzija s ručnim mjenjačem i običnim benzinskim motorom.
Pojam “običnog benzinca” u ovom kontekstu označava downsizing turbobenzinca sa 100 KS, kao novu iteraciju pogonskog minimuma. Što se tu može – napredak mijenja standarde, a letvica onoga što smatramo osnovnim nezaustavljivo se podiže.
O stvarnim mogućnostima i omjeru uloženog i dobivenog kod nehibridne verzije pisat ćemo uskoro, jer se ovdje fokusiramo na Grande Pandu koja je otvorila novo poglavlje premijernom izvedbom 1.2 MHEV.
Budući da je razvijena pod okriljem Stellantisa, lako je pogoditi bazu: riječ je o dobro poznatom 1,2-litrenom trocilindarskom turbobenzincu nazivne snage 100 KS i zvučnog naziva PureTech. U Pandi surađuje s elektromotorom integriranim izravno u kućište 6-stupanjskog automatskog mjenjača (e-DCT) i razvija 110 KS sistemske (hibridne) vršne snage – takav pogonski sklop isprobali smo u Jeepu Avengeru i Fiatu 600.
Hibrid od 110 konja u Grande Pandi pruža sasvim drugačiji osjećaj u vožnji nego 70 KS u klasičnoj hibridnoj Pandi (danas Pandini). Dok je stara Panda ostala autentični gradski zvrk, Grande Panda se s ovim motorom i novim proporcijama već ozbiljno “gura” u klasu iznad. Ona to i ne skriva: ukorak s trendovima, četvrta generacija avansirala je u razred urbanih crossovera. Velik je to skok za model koji je desetljećima predstavljao minimum motorizacije, tek nijansu iznad legendarne Peglice. No kako se tih stotinu hibridnih konja ponaša kada ih pustimo na asfalt?
Najkraće rečeno – neočekivano odraslo. Dok je stara Panda zahtijevala stalne intervencije mjenjačem i visoke okretaje kako bi zadržala hitar ritam u prometu, ovaj hibridni sklop donosi mirnoću koja je dosad bila nezamisliva u ovom segmentu. Integrirani elektromotor od 21 kW obavlja onaj najteži, možemo reći “prljavi” posao pri kretanju, dopuštajući benzincu da se uključi tek kad je automobil već u pokretu.
Rezultat je gotovo linearno ubrzanje bez tipičnog trocilindarskog podrhtavanja pri niskim okretajima. Automatski mjenjač s dvostrukom spojkom radi bestrzajno i tečno, gotovo neprimjetno prebacujući između električnog i benzinskog pogona u gradskoj gužvi.
Iako 110 KS danas na papiru ne zvuči sportski kao nekada – poput, primjerice, 100 KS u staroj Pandi 100 HP – zahvaljujući trenutnom električnom okretnom momentu, Grande Panda s mjesta kreće odlučno i s lakoćom drži tempo na otvorenoj cesti, ostavljajući dojam automobila koji se više ne boji niti dužih putovanja autocestom.
Kako bismo tu tvrdnju dokazali – prvo sebi, a potom i čitateljima – odlučili smo se na doista ozbiljan test izdržljivosti, ne samo automobila nego i nas koji ćemo u tom testu sudjelovati. Pod punim opterećenjem i s do vrha napakiranim prtljažnikom, naš se četveročlani testni tim jednog vedrog zagrebačkog jutra zaputio ni manje ni više nego u Rim. Možda je nekad vrijedilo da svi putevi vode onamo, ali mi smo se radije oslonili na navigaciju. Predložila je rutu gotovo u potpunosti autocestom, što nas je u prvi mah malo i zabrinulo, ali nas nije odvratilo od realizacije ovog odvažnog plana.
Kako će se Grande Panda nositi s 900 kilometara brze ceste, s četiri odrasle osobe u kabini i barem toliko kofera u prtljažniku? Hoće li postati neudobna, bučna i neekonomična pri visokim brzinama na Autostradi del Sole? Dok smo tražili odgovore na ta pitanja, Panda nas je iznenađujuće staloženo približavala cilju – srcu nekadašnjeg Rimskog Carstva i prijestolnici današnje Italije.
Nakon prvih stotinu kilometara, strah od neudobnosti počeo je blijedjeti. Iako Grande Panda i dalje nije ništa više od subkompaktnog vozila, unutrašnjost je projektirana s naglaskom na maksimalno iskorišten prostor. Sjedala su neočekivano mekana, ali s dovoljnom podrškom i pogođenom geometrijom – kutevi sjedenja odgovaraju tijelu jer ga podržavaju i ono može ostati opušteno pa se ne umara. Posebno nas je iznenadilo koliko putnici straga imaju prostora za koljena – rezultat pametnog dizajna kabine koja je bitno izdašnija od onoga na što nas je Panda dosad naučila.
Prtljažni prostor od 412 litre ponudio je pravi “Tetris” izazov koji smo uspješno riješili zahvaljujući pravilnom obliku. Važno je zapamtiti da tzv. avionski koferi, dakle oni dimenzija 55x40x20 cm, uspravno staju u Pandin prtljažnik, tako da se zatvaranjem petih vrata kruta polica spušta u svoj prirodni, vodoravni položaj. Prtljaga ostaje skrivena od neželjenih pogleda, što nije nevažan detalj ako često putujete u mediteranske zemlje.
I dok je udobnost bila ugodno iznenađenje, glavno pitanje na koje nismo još dobili odgovor glasilo je: koliko će nas taj “napredak” od 110 konja u konačnici koštati na benzinskoj crpki? Autocesta nije prirodno stanište kutijasto oblikovanih gradskih mališana, pogotovo kada su opterećeni do maksimuma. Pri konstantnih 130 km/h, trocilindarski turbobenzinac junački se nosio s otporom zraka i našom prtljagom. Nije se mučio – rezerve snage bile su nam na raspolaganju pri svakom pretjecanju ili uzbrdici.
Te su rezerve doprinijele da prosječna potrošnja ispadne niža od realno očekivane. Budimo iskreni, nismo non-stop držali tešku nogu na gasu – to ne bi bilo ni moguće: i u Sloveniji i u Italiji česta su ograničenja brzine znatno ispod 130 km/h, a u kombinaciju ulaze i kolone koje se povremeno stvaraju zbog radova na autocesti.
Uz sve te čimbenike, prosječna potrošnja stabilizirala se na 5,4 l/100 km – i da, točno smo računali; napokon, matematika je uža specijalnost autora ovoga teksta. Putno računalo je potvrdilo naš izračun, tako da smo se i u tome složili – vozač i njegova Grande Panda. Osjećate već, dok čitate: na putovanju do Rima stvorila se jedna sinergija, emocija i povezanost, baš kako to s Pandama obično i biva.
Komentirajući prosječnu potrošnju, moramo biti jasni – nije ovo samo korektan, ovo je izvanredno dobar rezultat! Točno, nekadašnji bi dizelaši možda potrošili i koju kap manje, ali niti će Panda ikada imati takav motor, niti ga imaju njezini konkurenti. Čak i ako tih 5,4 l/100 km nije u rangu mitskih, rekordno štedljivih dizelaša koji su slične vrijednosti postizali jedino “kreativnim tumačenjem” eko-normi, Panda je ovime pokazala da više nije “zadihana” čim kazaljka brzinomjera prekorači stotku.
Kako smo se približavali rimskom prstenu, Grande Panda kao da je namirisala domaći teren. U trenutku kada je autocestu zamijenio kaotični gradski promet talijanske metropole, hibridni sustav ponovno je zablistao. Elektromotor je preuzeo inicijativu u kreni-stani gužvama, tiho nas provlačeći pored Koloseuma dok je putno računalo počelo obarati potrošnju prema petici. Premalo smo se vozili po Vječnom gradu da bismo time učinili neku značajniju korekciju, no rezultat je bio vidljiv – do trenutka kada smo se parkirali, cjelodnevni prosjek pao je za decilitar.
Ušli smo u srce Rima ne samo kao turisti, već kao ispitna komisija koja je dobila potvrdu da je Panda uspješno mutirala – ostala je dovoljno spretna za gradski kaos, ali je postala dovoljno zrela da taj gradski kaos potraži 900 kilometara udaljeno od svoje garaže. Nije to mala stvar – to je nešto sasvim Grande!
Tehnički podaci: Fiat Grande Panda MHEV La Prima
| obujam motora; mjenjač | 1.199 ccm; automatski e-DCT |
| najveća snaga | 110 KS pri 5.750 o/min |
| najveći okretni moment | 205 Nm pri 1.750 o/min |
| prosječna potrošnja | 5,1 WLTP / na testu 5,4 l/100 km |
| dimenzije (dך×v); masa | 3.999×1.763×1.631 mm; 1.355 kg |
| najveća brzina; ubrzanje | 160 km/h; 10 s |
| cijena testiranog modela | 22.190 eura |
