Dacia Duster Journey hybrid-G 150 4×4
Foto: Mikloš Lang
Duster aktualne generacije simbol je racionalnog izbora i prkosa automobilskom elitizmu.
Kaže se, ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, obično i nije – samo što je Dacia tu teoriju odavno poslala u povijest. Gledajući aktualnu generaciju Dustera, posebice njezin recentni tehnološki “skok u vis” s e4WD pogonom, možemo samo reći – da nema marke poput Dacije, morala bi se hitno izmisliti.
Ironija je u tome što je Dacia, u svom modernom obliku, zapravo bila hrabar eksperiment. Početkom milenija, vizionari iz Renaulta stvorili su formulu koja se mnogima činila neprofitabilnom: ponuditi esenciju onoga što vozaču treba, bez suvišnog nakita, ali s dušom koja podnosi i najgore ceste.
Renault je bio odlučan u svojoj namjeri te je ozbiljno zaigrao na svim frontovima. Potvrđuje to i izuzetna posvećenost potpunom uključivanju nas, predstavnika medija, u razvojni tok jedne sjajne ideje koju su od prvoga dana smatrali ispravnom, potrebnom i izvedivom.
Mi, automobilski novinari, redovito smo pratili sva događanja oko preporođene rumunjske marke, njezinu transformaciju u europski, zatim i globalni brend, kao i postupno uvođenje svih onih tehnologija i opreme koja se u startu smatrala nepotrebnom za “budžetnu alternativu” namijenjenu tržištima sa slabom kupovnom moći.
Iznenađenja su dolazila kao na pokretnoj traci. Koliko je samo puta neki Dacijin automobil bio među najprodavanijim modelima, ne samo na istočnim, nego i na zahtjevnim zapadnoeuropskim tržištima? Koliko je dizajn napredovao, kako su Dacije od prvotnih automobila “osnovne namjene” postajale sve atraktivnije širem krugu kupaca, kako se obogaćivala ponuda motora i opreme, i ono nama najznačajnije – koliko smo ih samo imali na testu… možda najviše od svih marki čija vozila testiramo! Vjerojatno smo, u dva i pol desetljeća aktivnog auto-novinarskog rada, imali priliku testirati stotinu Dacija – svaka je pričala svoju priču o napretku, ali niti jedna nas nije pripremila na ovo što imamo danas.
Pa neka ova onda bude sto i prva testna Dacia – što o njoj možemo reći?
Prije svega, istaknut ćemo da je ovo tehnološki najkompleksnija i najnaprednija Dacia koja je ikada sišla s proizvodne trake. Premda je marka godinama gradila imidž na robusnoj jednostavnosti, plinificirani Duster s e4WD pogonom i hibridnih 153 KS ipak je malo složenija inženjerska konstrukcija.
Dosadašnji Dusteri 4×4 oslanjali su se na klasični mehanički pogon (s kardanom i stražnjim diferencijalom), a ovaj koristi e4WD sustav gdje stražnju osovinu pokreće isključivo elektromotor. Nadalje, zbog velike snage ovo više nije automobil koji “može potegnuti”, ovo je vozilo s ozbiljnim performansama i elektronski ograničenom maksimalnom brzinom. Skok sa standardnih 100-110 KS na 153 KS okreće paradigmu vožnje, pogotovo na autocesti.
Duster koristi CMF-B platformu (kao novi Clio i Captur), ali u njenoj najsofisticiranijoj varijanti, s dodatnim plinskim podsustavom. Upravljanje energijom – kada će se uključiti benzinac (na plin), kada struja, a kada će oba motora raditi zajedno kako bi osigurali trakciju na sva četiri kotača – zahtijeva procesorsku snagu o kojoj je prvi Logan mogao samo sanjati.
Iako je tehnološki najnapredniji, Duster e4WD je i digitalno najopterećeniji. Za kupca koji Daciju voli upravo zbog “analognosti” i jednostavnosti, ovi napredni sustavi mogu predstavljati “višak”. Ali s inženjerske točke gledišta, ovaj Duster čvrsto stoji na vrhu Dacijine rastuće piramide.
To nas dovodi do zanimljivog paradoksa: ono što je faktički najveći plus Dustera e4WD, za neke će kupce biti njegov najveći minus. Hibridni pogonski sklop je, naime, zamišljen kao štedljiva alternativa legendarnim dizelašima koji su dolaskom treće generacije Dustera nestali iz ponude. Teško je ne osjetiti žal za Renaultovim dCi agregatima; kroz dva desetljeća su postavili standarde izdržljivosti i momenta, postavši prirodan izbor i za Duster, koji je oduvijek volio grublje terene i teže zadatke.
Danas tu ulogu preuzima hibrid, također i u Dacijama. Tu se ne radi o nekakvoj “niskobudžetnoj” verziji hibrida, već o istoj onoj kompleksnoj tehnologiji koju susrećemo u Renaultovim modelima. Ipak, taj suživot benzinca, elektromotora i Multimode mjenjača bez spojke ponekad zna pokazati svoje “mušice”.
Posebno se to osjeti u tranzicijskim trenucima na autocesti, primjerice kada maknete nogu s gasa čekajući da netko ispred vas završi pretjecanje, a zatim ponovno poželite odlučno ubrzati. U tim trenucima motoru i mjenjaču treba sekunda-dvije previše dok pronađu zajednički jezik, dok se elektronika i prijenos “dogovore” u kojem stupnju i s kojom vrstom energije će nastaviti grabiti naprijed.
Razlog tome je što Renaultov hibridni sustav koristi specifičan mjenjač bez kvačila. Njegova prednost je izuzetno glatko kretanje s mjesta jer uvijek kreće na struju, ali mu manjka vještine za hitru sinkronizaciju. Kada god elektronika mora uskladiti okretaje benzinca i elektromotora da bi “pogodila” pravi stupanj prijenosa pri međuubrzanju, događa se spomenuta neodlučnost. Lijek leži u vozačevoj umješnosti za predviđanjem situacije ili pak nešto težoj nozi na gasu – to je cijena koju na autocesti plaćamo za ekologiju i nisku potrošnju u gradu, gdje ovaj sustav apsolutno briljira.
A kakav je izvan asfalta, na onoj vrsti terena gdje je Duster i udario temelje za svoj kultni status? Prelazak s mehaničkog 4×4 sustava na e4WD (s električnom stražnjom osovinom) velika je promjena u filozofiji, ali i u praksi.
Osnovna prednost takve distribucije snage je trenutačni maksimalni okretni moment. Na skliskom usponu ili u blatu, nema onog djelića sekunde čekanja dok mehanika “zagrize” – struja reagira momentalno. Sustav je nevjerojatno pametan u doziranju snage, pa se novi Duster kroz blato probija s nekom novom dozom elegancije, bez grubih trzaja koje smo ponekad osjećali kod starog sustava.
Klirens, odnosno razmak od tla i dalje je vrhunski. Iako je sada pogonski sustav kompliciraniji, Duster nije izgubio svoju visinu od podloge (oko 21 cm), što ostaje njegov najjači adut u borbi s lošim cestama.
Ipak, prava “magija” nastupa upotrebom okretnog kontrolera Terrain Control (smještene odmah iza ručice automatskog mjenjača), kojim se vrši odabir načina rada vozila. Ima ih točno pet: Eco, Auto, Snow, Mud/Sand i Off-road. Elektronika stalno balansira između benzinca koji vuče naprijed i elektrike koja gura straga, simulirajući efekt blokade diferencijala tamo gdje bi standardni automobili odavno zapeli. Za 99 posto situacija u kojima bi se vlasnik Dustera ikada mogao naći, ovaj elektrificirani 4WD pogon ne samo da je dostojna zamjena za kardan i mehaničke diferencijale, već je u nekim segmentima i nadmoćniji alat i zorno pokazuje koliko se Dacia posljednjih godina digitalno opismenila.
Toliko o mehatroničkoj strani priče jer ono što najviše privlači kupce, još uvijek je, nedvojbeno, izgled. Iako je Duster masovno prisutan na prometnicama te se njegov vizualni potpis urezao u memoriju, on i dalje ima tu rijetku moć da privlači poglede, čak i tamo gdje vladaju skuplje marke.
Njegova silueta više ne igra na kartu skromnosti; postao je samouvjeren, mišićav SUV kojem pristaju “terenski ožiljci” po sivim, recikliranim Starkle oplatama duž čitavog donjeg ruba karoserije. I zelena boja (službeni naziv nijanse je Siva kaki) mu odlično stoji, čineći ga jako urbanim i modernim.
Taj se karakter dosljedno ponavlja u kabini. Vidi se da Dacia nije odustala od svoje pragmatičnosti, ali ju je uspjela učiniti privlačnom. Digitalni instrumenti i zaslon osjetljiv na dodir donose nužnu suvremenost, no dok drugi kompliciraju život skupim gadgetima, Dacia nudi stvarno upotrebljiva rješenja.
Materijali su otporni na izazove koje donosi aktivan život, ali istovremeno lijepo izgledaju, a završna obrada i ergonomija (posebno ergonomija prednjih sjedala) sada su na razini koja u potpunosti opravdava ambiciju Dustera da bude jedini automobil u obitelji.
Nakon testa (otprilike) sto i prve Dacije u novinarskoj karijeri, zaključak je zapravo jasniji nego ikad. Ovaj Duster, sa svom svojom novopečenom kompleksnošću, hibridnim “razmišljanjem” i električnim potiskom, nije izgubio kompas – on je samo naučio nove jezike. Iako su vremena prvobitnih, gotovo asketskih cijena daleko iza nas, Duster je ostao poštena mjera za autoindustriju koja nerijetko (sve češće) gubi doticaj sa stvarnošću.
Dok podvlačimo crtu pod ovih sto pedeset i nešto hibridnih konjskih snaga, shvaćamo koliko nam je drago da je Renault izmislio ovu priču. U suprotnom bismo u moru pretencioznih i preskupih “gadgeta na kotačima” za ovakvim automobilom morali očajnički tragati. Srećom, ne moramo – Duster je tu i, makar bio napredniji nego ikad, još se uvijek ne boji blata.
Tehnički podaci: Dacia Duster Journey hybrid-G 150 4×4
| obujam motora; mjenjač | 1.199 ccm; automatski EDC-6 |
| najveća snaga | 153 KS pri 5.000–5.600 o/min |
| najveći okretni moment | 230 Nm pri 1.900–4.000 o/min |
| prosječna potrošnja (benzin) | 5,9 WLTP / na testu 7,8 l/100 km |
| prosječna potrošnja (plin) | 7,2 WLTP / na testu 8,8 l/100 km |
| dimenzije (dך×v); masa | 4.343×1.813×1.661 mm; 1.505 kg |
| najveća brzina; ubrzanje | 180 km/h; 10,4 s |
| cijena testiranog modela | 29.800 eura |
